Oštra nula iz istorije

U četvrtak, 2. jula, na fejsbuk stranici nevladine organizacije Oštra nula pojavio te tekst o Petru i Pavlu, dječacima iz Konjica koje su pripadnici Specijalnih jedinica policije pod kontrolom tadašnjih gradskih vlasti izveli iz stana u zajedno s roditeljima ubili.

Pri kraju teksta nalazimo dvije vrlo zanimljive rečenice.

„Prema sveobuhvatnoj bazi podataka Istraživačko-dokumentacionog centra (IDC), u BiH je tokom rata ubijeno i nestalo 3.372 djece. U Sarajevu je, prema podacima Zavoda za zdravstvenu zaštitu, stradalo 1.601 dijete.“

O čemu se radi i zašto je ovo zanimljivo.

Kao što vidimo Oštra nula se poziva na podatke  Istraživačko-dokumentacionog centra kada govori u ukupnom stradanju djece i na podatke Zavoda za javno zdravstvo kada se govori o ubijenoj djeci Sarajeva.

Pitanje se samo nameće zašto Oštra nula nije koristila isti izvor Istraživačko- dokumentacionog centra o ubijenoj djeci Sarajeva?

Ne znam, ali prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu je ubijeno 524 djece.

Pretpostavka 1. Oštra nula nije znala da je Istraživačko-dokumentacioni centar u okviru popisa žrtava rata u BiH uradio i popis djece ubijene u Sarajevu, pa zbog toga nisu koristili njihove podatke, mada čisto sumnjam da je ova moja tvrdnja tačna.

Pretpostavka 2. Oštra nula nema dovoljno znanja o ovoj temi, pa su pretraživajući podatke po bespućima interneta naišli na broj o 1601 ubijenom djetetu, koji se najčešće pojavljuje u medijima,  i uzeli ga kao jedinog relevantnog.

Pretpostavka 3. Oštra nula veoma dobro zna kako su prošli oni koji su u pitanje dovodili broj od 1601 sarajevskog djeteta i nisu željeli da im se to dešava, pa su napravili kompromis miješajući izvore kako njima odgovara.

Bilo kako bilo napravljen je ozbiljan previd.

Dokaze na koje se poziva Oštra nula o sarajevskoj djeci niko nije uspio pronaći od 1996. godine do danas, ali to nije smetnja da se broj o 1601 ubijenom djetetu svuda koristi, bez bilo kakve provjere i zadrške.

I tako danas funkcioniše naša istorija, uzmeš ono što ti odgovara, ignorišeš ono što ti ne odgovara i kreiraš istinu koja mora biti u skladu s trenutnim političkim interesima, a ne istinom i relevantnim izvorima.

Na kraju najmanji problem su mediji i nevladine organizacije, problem su relevantne institucije koje ćute kao pizde i čuvaju svoje sigurne pozicije i plate, iako znaju da su podaci koji se pojavljuju u javnosti netačni.

Jebiga, oni se bave naukom, a ne prizmenim stvarima.

Komentariši