“3.267 stradalih Srba u Srednjem Podrinju i Birču je i 3.267 razloga zašto Republika Srpska mora da postoji kao jedini okvir opstanka srpskog naroda na istorijskom pamćenju i kulturi sjećanja”, ovo je neki dan kazao Siniša Karan, predsjednik Republike Srpske.
Da li je baš tako i pitanje je da li se istorijsko pamćenje i kultura sjećanja zasniva na činjenicama ili lažima?
Pa da pođemo redom.
Predsjednik Republike Srpske, doktor pravnih nauka i profesor Karan tvrdi da je u srednjem Podrinju i Birču poginulo i ubijeno 3.267 Srba.
Bilo bi zanimljivo da nam predsjednik, doktor i profesor kaže na osnovu kojih dokumenata je došao do tog broj stradalih Srba?
Prema podacima koja sam 2014. godine dobio od Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba.
Ako je u međuvremenu baza dopunjavana novim podacima, a vjerujem da jeste, ukupan broj stradalih Srba u ovih 6 opština srednjeg Podrinja i Birča kretao bi se između 2.600 i 2.650.
Znači da je predsjednik, doktor i profesor Karan uveličao brojku ubijenih Srba za 617 osoba ili za oko 23%.
Takođe moramo imati na umu da Srbi nisu ginuli i ubijani u i oko Srebrenice, već da je jedan broj njih stradao u borbama za Zvornika, kao i na položajima koje je Vojska i Policija Republike Srpske držala prema Sapni, Kalesiji, Živinicama, Kladanju i Olovu.
Onda je broj ubijenih Srba koji su poginuli u i oko Srebrenice još manji.
Pretpostavimo da je tokom rata barem 300 Srba stradalo nevezano za Srebrenicu i oko Srebrenice, onda ukupan broj stradalih Srba iznosi između 2.300 i 2.350, a to znači da je brojka koju spominje predsednik, doktor prava i profesor Karan uveličana za nešto više od 900 ljudi ili skoro 40%.
Mnogo je to kume.
Ovo manipulisanje brojkama nije od juče i nije slučajna greška. To se radi namjerno, sistematski i uz saglasnost SNSD-a i njihovih koalicionih partnera tj. institucija vlasti.
Iako predsednik, doktor i profesor može doći da tačnih podataka o broju stradalih u Birču i srednjem Podrinju, on to ne želi.
Iako Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije Republike Srpske može veoma lako da demantije broj od 3.267 ubijenih Srba, to im ne pada na pamet, jer između istine i patriotskog ćutanja, pametnije je birati ćutanje.
Fino je to neki dan objasnio Milorad Dodik u Doboju
“Republika Srpska je svetinja, treba da to učiniti mitom i za generacije koje dolaze, da ih okupimo i da im Srpsku predajemo sa čvrstim uvjerenjem da treba da se odbrani i da opstane, da se ne uruši, a to bi moglo. Političari moraju da vode više računa“.
Kada mitovi preuzmu primat nad istinom, činjenice nemaju nikakve šanse, a laganje postaje vrhunac patriotizma.
P.S. Od ukupnog broja stradalih Srba u srednjem Podrinju i Birču, a njih je maksimalno 2650 civila je nešto manje od 400 ili 15%, ali pošto se ni to ne uklapa u mit, najbolje i najpatriotskije je ni to ne spominjati.
