Dokon pop i na promocije knjiga ide.
Tako sam ja neki dan otišao na promociju knjige „Duhovi prošlosti- kako je islamizam postao pravo lice nacističkog identiteta i terora“ eksperta za bezbjednost, terorizam i suđenje Miloradu Dodiku, Dževada Galijaševića.
Realno, odavno Republika Srpska nije imala zajebaniji naslov neke publikacije.
Promocija je počela malo poslije 12 časova u prepunoj maloj sali ili ti amfitetaru Banskog dvora. Sala je sama po sebi nekako otmena i dostojanstvena, a sa toliko sijedih glava, pošto je prosjek godina oko 65, bila je još otmenija. Dodamo li tome da je prmociji knjige prisustvovao i savjetnik predsjednika Republike Srpske, a kasnije je došao i ministar Budimir, sala je bila predostojanstvena, a patriotizam se mogao sjeći nožem.
U vrhu astala sjedila su četiri čovjeka, autor knjige, penzionisani general policije Republike Srpske Andan, bivši ministar policije Matijašević i predsjednik pokreta „Odbrana Srpske“ kojeg nisam uspio identifikovati.
I poče promocija knjige.
Prvi je govorio penzionisani general policije, ako policajac može ikada biti penzionisan, Dragomir Andan. Prvo je pozdravio sve prijatelje koji su došli, a onda i one koji su tu bili po zadatku i samim tim nisu ni prijatelji. Sa sjetom se prisjećao kako su on i njegove kolege iz službe „obrađivali“ Džavada Galijaševića još 80-ih godina, ali i kako su zube polomili jer je i tada autor knjige bio „tvrdoglav orah i pravi komunista“. Potom je još nešto dostojanstveno govorio, ali ne bih da vas smaram trivijalnostima.
Bivši ministar Matijašević je potom uzeo riječ i teatralno, ali vrlo efektno, krenuo da čita pripremljeni referat o knjizi gospodina Galijaševića. U maniru novokomponovanog intelektualca, koji pokušava da u sebi pomiri policajca i analitičara, bio je kontradiktoran, konfuzan i nadasve patriotski raspoložen. On Galijaševićevu knjigu istovremeno vidi kao epiku i naučno djelo, što je morate priznati prilično čudan spoj, ali od te svoje teze nije odustao do kraja promocije i prigodnog koktela.
A anda je došao the Dževad, čovjek kojeg u Republici Srpskoj poštuju i slušaju javno, a među Bošnjacima prate tajno, diveći se njegovoj hrabrosti, odlučnosti i analitičnosti.
I krenu autor Galijašević da priča priče. Prvo je kazao šta ima o suđenu Dodiku. Onda i kako je sa 17 godina postao komunista. Kako je zavolio srpski narod. Konstatovao je da je Bošnjacima, Bijela kuća u Vašingtonu, postala Ćaba. Prisjetio se i kako je razgonio vehabije iz Bočinje. Spomenuo je i Zmaja od Bosne, Mehmed pašu Sokolovića i Aliju Izetbegovića. Priznao nam je da je bio član Stranke za BiH. Potom je ponosno istakao da je išao na radne akcije. Kako je na jednoj od radnih akcija bio i na Kosovu , tačnije u Ajvaliji i kako je na licu mjesta vidio kroz šta prolaze tamošnji Srbi, a onda i njegovi akcijaši.
Potom Galijašević ničim izazvan reče „…U to vrijeme je Grand hotel letio u vazduh. Čitavo jedno njegovo krilo je minirano. Letjele su bombe po Grand hotelu u Prištini….“
Ova izjava mi je zaparala uši, jer to nisam znao.
Krenuh guglati i…..
Ništa, na vaskolikom Guglu, ne postoji informacija o tome.
Naravno, znam da neprijatelji srpskog naroda kriju informacije o našem stradanju i onda sam kontaktirao istoričare koji se bave 20. vijekom u Zagrebu, Beogradu, Prištini, ne bih li saznao nešto više o tome.
Naravno, niko od njih ništa o tome ne zna. Muk.
Sada imamo sitauciju u kojem „eminentni“ bezbjednjak i „ekspert“, barem tako kažu general i ministar Policije Republike Srpske, tvrdi da se nešto desilo, za šta niko ne zna ili se o tome ne smije govoriti ili se to „miniranje Granda“ nije ni desilo?
Opet kontam kada onoliki hotel „leti u vazduh“ teško je to sakriti, pa makar tu cenzuru provodila socijalistička Jugoslavija i SDB.
Odgovor je jednostavan.
Biće da je srpskog ljubimca Galijaševića malo prenijelo i ponijelo, pa je u svojoj besjedi izmislio ovaj događaj, što za posledicu ima nekoliko vrlo zabrinjavajućih zaključaka.
- Ako je Galijašević izmislio „dizanje u vazduh“ hotela Grand, a jeste, šta je sve tek izmislio u svojim dosadašnjim analizama i knjigama, pa i ovoj zadnjoj.
- Da li je čovjek patološki lažov ili to radi svjesno i za pare?
- Kako je moguće da sve te sijede glave ćute i klimaju glavom dok ih Galijašević laže?
- Kako je moguće da neko ko tako laže bude cijenjeni analitičar na RTRS-u i ostalim happy medijima?
- Kako je moguće da mu generali i ministri Republike Srpske promovišu knjigu?
- Kako je moguće da mu na promociji knjige dođe savjetnik Predsjednika Republike Srpske i ministar za visoko obrazovanje?
- Kako je moguće da na konferencijama za medije on stoji iz predsjednika Milorada Dodika, zajedno sa premijerom Vlade Republike Srpske i drugim zvaničnicima?
Sve je to moguće kada živimo u potpuno sjebanom društvu, koje svakog dana postaje sve sjebanije.
Izvinite na psovanju, ali nije vrijeme za političku korektnost kada nam se Republika Srpska pretvara u psihijatrijsku ustanovu otvorenog tipa.
Svi se pitamo kako je sta moguce? Sadrzaj misli o nemogucnosti realizira svijet mogucnosti.
To je znacajno pitanje jednog intelektualca koji sa prilogom mogucnosti trazu od covjeka razumijevanje nemogucnosti.
Nebrojeno je primjera u Bosni i okolnim drzavicama koji su jasni sa svojim mogucnostima stvorenim silom nemoguceg.
Zasto si sutio na promociji BESMISLA?
Zar nisi mogao traziti rijec da pred sijedim glavurdama kazes ovo sto si na blogger.ba napisao.
Dovoljno je bilo da svoju pobunu das sa jednim idiomom a to je :BESMISAO
Neka potom oni guglaju sta ste ,kao covjek, mislili o doticnom skupu.
Sad te savjest grize sto to nisi uradio pa to opravdavas sa :”dokon pop i na promocije knjiga ide”
Zar nisi trebao napisati da dokon pop i po SMRADU trazi ljudsku vrijednost.
Hvala ti na tvom osvrtu napisan na blogger.ba