Čuda neviđena

Prema popisu iz 2013. godine u Modriči je živjelo 25 720 stanovnika, od toga 20 227 Srba, 3101 Bošnjak, 1674 Hrvata i 718 gubitnika, koji sebe opisuju kao Ostali. Naravno, broj stanovnika Modriče, jedanaest godina kasnije, niko ne zna, ali pretpostavljamo da je manji.

Koliko manji teško je reći, ali svakako manji.

Na zadnjim lokalnim izborima 2020. godine za gradonačelnika je izabran kandidat SDS-a Jovica Radulović sa osvojenih 7630 glasova, dok je kandidatkinja  SNSD-a Mara Milošević osvojila 4335 glasova.

Zašto vam sve ovo pišem?

Zato što sam pročitao vijest, a bogme i priznanje, predsjednika opštine Vukosavlje Borislava Rakića, da planira da se kandiduje za gradonačelnika Modriče.

Da, dobro ste pročitali čovjek fino kažeTačno je da sam ja predložen za kandidata za načelnika, jer je ocijenjeno da sam, da tako kažem, nekonfliktna ličnost, a SNSD-u u Modriči je potrebna takva osoba i neko ko će izgladiti i pomiriti različite stavove. Međutim, odluka o kandidatu se ne može i neće donijeti bez opštinskog odbora SNSD-a“.

Ali to nije sve. Gospodin Rakić, predsjednik opštine Vukosavlje, ako i ono nije u međuvremenu proglašeno gradom, već 11 godina ne živi u Vukosavlju, već u Modriči.

Da rezimiramo,  trenutni načelnik Vukosavlja, koji ne živi u toj opštini, kandidovaće se za budućeg gradonačelnika Modriče u kojoj trenutno živi, ali nema prijavljeno prebivalište.

Imamo i drugi apsurd, još apsurdniji od prvog.  Taj apsurd je od Modriče udaljen nekih 76 km ili oko sat i po vožnje.

Elem, u Tuzli se juče oglasio novoimenovani direktor JZU Univerzitetski klinički centar Tuzla, Šekib Umihanić i zatražio da, pazi sada, da OHR tj. Kristijan Šmit poništi Zakon o javnim nabavkama na jedan dan, da bi se po hitnom postupku nabavilo sve što je potrebno za liječenje onkoloških bolesnika u tom gradu.

Genijalno, nema šta.

Direktor Umihanić je vrlo pametan čovjek jer je odmah je skontao nekoliko veoma važnih stvari koja se tiču menadžmenta u BiH. 

Prvo nikada se ne zamjeraj vlastima koja te je postavila na funkciju direktora, a koju u ovom slučaju čine Stranka demokratske akcije (SDA), Demokratska fronta (DF) i bivši članovi Stranke za BiH.

Shvatio je direktor Umihanić da je vlastima u Tuzli važnije da kupi oklopna vozila za policiju, nego da stvore uslove za liječenje ljudi oboljelih od raka.

Na kraju je bio više nego konstruktivan i našao mehanizam kako da jednostavno izbjegne i vlast i tendere uz pomoć OHR-a.

Sada je sve na OHR-u i njihovoj spremnosti da suspenduju zakon na jedan dan i omogući Univerzitetsko kliničkom centru da nabavi šta se nabaviti treba. Ako to ne učini Kristijan Šmit biće optužen od strane SDA i DF-a da je nehuman i da se igra sa ljudskim životima, dok oni brane Bosnu i Hercegovinu od loših Bošnjaka, zlih Srba i perfidnih Hrvata.

Komentariši