Te 2006. godine naučnici su odlučili da Pluton nije više planeta. Pojavio se ptičiji grip H5, papa je bio Benedikt XVI, Barselona osvojila Ligu šampiona, a Italija postala svjetski prvak u fudbalu. Nobelovu nagradu dobio turski književnik Orhan Pamuk, pogubljen je Sadam Husein, umro Slobodan Milošević. Raspala se Savezna republika Jugoslavija, Crna Gora je postala nezavisna država, Srbija dobila Ustav. Umro je pjesnik Duško Trifunović. Severina je na Evroviziji pjevala „Štiklu“, a Hari Mata Hari „Lejlu“. Kristijan Švar Šiling je bio visoki predstavnik. Film Jasmile Žbanić „Grbavica“ dobio Zlatnog lava u Berlinu, a Dragan Čović prvostepeno osuđen na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja ministra finansija Federacije BiH 2000. godine. Toni Bler je bio premijer Velike Britanije, Džordž Buš predsjednik SAD, predsjednik Rusije je bio Vladimir Putin, Hrvatske Stipe Mesić, a predsjednik Srbije Boris Tadić.
Dijete koje se rodilo te 2006. godine sada ima 16 godina, ide u drugi razred srednje škole.
Te 2006. godine, tačnije 28. februara Milorad Dodik je došao na vlast kao premijer Republike Srpske. Prošlo je od tada mislim osam izbora, a Milorad Dodik i njegov SNSD su i dalje na vlasti.
Za 16 godina vlasti SNSD je mogao svašta da uradi i uradio je. RTRS je pretvorio u partijsku televiziju. Partija kontroliše skoro sve aspekte društva i skoro sve nivoe vlasti. Dobili smo 100 kilometara preskupog autoputa, na kojima nikad nije gužva. Partijsko zapošnjavanje je postalo dominantno u javnim ustanovama i to od naplatnih kućica na autoputu do upravnih odbora i ne samo da je dominantno već i normalno. U javni govor su uvedene psovke, vrjeđanje, nekultura, kao i riječi stranih plaćenika i izdajnika. Kritika stanja u društvu je napad na Republiku Srpsku. Dodik je obećavao nezavisnost, referendume i još svašta nešto, a mudro se povlačio kad zagusti. Ubjeđivao nas da smo država, dok slavimo 9. januar i da postoje zemlje koje jedva čekaju da nas priznaju. Imamo malo prijatelja u svijetu, ali su ta prijateljstva prava desničarska. Naučio nas da razlikujemo slovo od duha Dejtona, da ne vjerujemo nijednom sudu, haškom, Sudu BiH, Ustavnom sudu BiH. Sud partije je jedini mjerodavan. Najavljivao je tužbe protiv visokih predstavnika i veličao osuđene ratne zločince. Približio se Rusiji i udaljio nas od Evropske unije.
Ali batalimo moje opservacije i lične frustracije da vidimo šta kaže statistika Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske.
Tabela 1. Demografija
| 2006. godina | 2021. godina | |
| Živorođeni | 10 524 | 9161 |
| Broj umrlih | 13 232 | 16 582* |
| Stopa prirodnog priraštaja | -2,3 | -6,5 |
| Sklopljeni brakovi | 6860 | 4168 |
| Razvodi | 596 | 948 |
* Podaci iz 2020. godine
Što se tiče domografije u debelom smo minusu, manje se rađa, a više umire. Brakovi se manje skalpaju, a više se razvodi. Sasvim je jasno da demografska strategija, ako uopšte to i postoji, ne daje rezultate i da nas je sve manje i manje. Ali nije sve do demografije, ima nešto i do emigracije, a to se najbolje vidi nedeljom na graničnim prelazima prema Hrvatskoj kada kolone „srećnih i zadovoljnih“ stanovnika Republike Srpske krenu ka Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji.
Zvanične statistike o broju ljudi koji su napustili Republiku Srpsku nema, ali je sasvim jasno da Republika Srpska izumire.
Tabela 2. Ekonomija i privreda u KM
| 2006. godina | 2021. godina | |
| Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika | 5535 | 9797 |
| Investicije | 989 846 | 1 959 943 |
| Zaposleni | 248 139 | 274 227 |
| Prosječna plata nakon oporezivanja | 521 | 956 |
| Prosječna penzija | 215 | 393 |
| Potrošačka korpa | 518 | 1058 |
| Prosječna zaduženost fizičkih lica | 867,4 | 2638,3 |
Za šesnaest godina vladavine SNSD-a na čelu sa Miloradom Dodikom bruto domaći proizvod se skoro uduplao, baš kao i investicije, dok je broj zaposlenih porastao za 26 088 ljudi. Ipak, danas malo koji privrednik i gazda nema problema sa radnom snagom. Ne smijemo zaboraviti da nam je broj penzionera skoro izjednačen sa brojem zaposlenih. Penzija se skoro uduplala. Baš kao i prosječna plata. Uduplala se i potrošačka korpa, tako da mu to dođe na isto. Porasla je i zaduženost fizičkih lica i to mašala.
Na prvi pogled ovo ne izgleda loše, ali problemi nastaju kada ove ekonomske parametre uporedite sa Hrvatskom, Slovenijom i drugim evrospkim zemljama, onda vam je jasno koliko je trava zelenija tamo.
Tabela 3. Broj djece i mladih u obrazovnim institucijama
| 2006. godina | 2021. godina | |
| Vrtići | 5082 | 13 138 |
| Osnovne škole | 116 888 | 88 331 |
| Srednje škole | 50 858 | 37 206 |
| Fakulteti | 32 969 | 26 980 |
Ako su mladi naša budućnost onda nam ni ona nije baš svijetla.
U odnosu na 2006. godinu broj djece u vrtićima raste, ali se generalno broj djece smanjuje u Republici Srpskoj. Smanjuje se broj djece u osnovnim školama, u srednjim školama i na fakultetima.
Ako nema mladih, ko će penzije obezbijediti starima?
Milorad Dodik je zarobio Bosnu i Hercegovinu i ne da joj naprijed. On misli da što je u Bosni i Hercegovini gore, to će Republici Srpskoj biti bolje. To što i Republika Srpska stoji u mjestu, ne sprečava ljude da idu iz nje. Milorad Dodik je stavio pod svoju kontrolu Republiku Srpsku. On ne želi da ga volimo i poštujemo, već da ga se plašimo i da mu se (s)klanjamo. Milorad Dodik nije vratio vjeru u rađanje, kao ni radost života, u Republici Srpskoj. On manipuliše s vulgarnim nacionalizmom, a taj nacionalizam je okrenut prošlosti, a ne budućnosti. Milorad Dodik je ubio kreativnost u Republici Srpskoj, ličnu inicijativu, pluralizam mišljenja, spontanost, jer to je luksuz kada se brani opstanak entiteta.
Šta reći na kraju, te 2006. godine nadali smo se boljem, a 2022. godine nadamo se da neće biti gore.
