Najveća žrtva je Dodik

Nakon izricanje prvostepene presude generalu Ratku Mladiću Milorad Dodik je kazao „Mladić heroj i patriota za Srbe te da će današnja presuda samo osnažiti taj osjećaj.“ Tada sam napisao blog u kojem sam se pitao Dodika „A šta je tu herojsko predsjedniče Dodik?

Naravno, nikad mi nije odgovorio, mada odgovor nisam ni očekivao?

Prošle su od tada četiri godine i neki dan čitam izjavu Dodika datu za ruski Sputnjik gdje on kaže „Mladić je vojnik, oni hoće od njega da naprave zločinca.“

Za četiri godine general Mladić je za Dodika od heroja, postao vojnik.

Nisam siguran da je u protekle četiri godine Milorad Dodik promijenio mišljenje o Mladiću ili samo u treunutku razgovora za Sputnjik nije bio nadahnut, ali to nije ni važno, važno je nešto drugo.

Mene fascinira banalizacija cjelokupnog sudskog procesa generalu Mladiću od strane Dodika, ali i drugih političara iz Republike Srpske, koji je to sublimirao u jednoj rečenici „Mladić je vojnik, oni hoće od njega da naprave zločinca.“

Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine, a prvostepena presuda je donesena 22. novembra 2017. godine. Kako je moguće da pored 530 dana suđenja, tokom kojih su mu predočena svjedočenja 592 svjedoka, 10 000 dokaznih predmeta i oko 2000 činjenica, samo kažete da je on bio vojnik. Žalbeni postupak je počeo u avgustu 2020. godine.

A svi znamo da to nije tačno.

General Mladić je bio prvi vojnik Vojske Republike Srpske tokom cijelog rata u Bosni i Hercegovini, a koja je počinila mnoge zločine: jedan genocid, progon, istrebiljvanje, ubistva, deportacije, nehumano djelo prisilnog premještanja, terorisanje, protivpravni napadi na civile, uzimanje talaca.

Potom Dodik dodaje “ne zaslužuje takvu presudu jer nema tu vrstu odgovornosti koja mu se nameće zato što ni njegovi pandani u Hrvatskoj i Federaciji BiH nisu nikada osuđeni, a isto su izvodili ratne operacije”.

Sada se nameće pitanje pa ko je onda odgovoran za zločine koje je Vojska Republike Srpske počinila tokom rata u Bosni i Hercegovini?

Ovdje se ne radi o pojedinačnim ubistvima, silovanjima ili malteretiranjima, ovdje se radi o genocidu u Srebrenici, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Složiću se sa Dodikom da mnogi nisu odgovarali za zločine nad Srbima, ali to nije opravdanje da se ne odgovara za zločine koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske.

Potom Milorad Dodik dovodi u pitanje kredibilitet Haškog tribunala “Moja očekivanja od Haškog tribunala i Mehanizma su jasna i dio su iskustva koja imamo. Oni su neobjektivni i usmjereni na to da do kraja dovedu priču o Srbima kako bi kada istorija bude pisana mogli reći to su loši momci”

Realno, Haškom tribunalu možete mnogo toga da zamjerite, ali nisam primijetio da se o njegovom kredibilitetu, objaktivnosti i smislu raspravlja u Ujedinjenim nacijama, koje su ga i formirale, koji je počeo sa radom još davne 1993. godine.

O njegovoj kredibilnosti ćuti Rusija, ćuti Kina, ćuti Srbija, ali eto samo Dodik hrabro zbori.

Sada dolazimo do najmučnijeg dijela te izjave u kojoj Dodik kaže „Ja sam kao predsjednik Republike išao kao svjedok odbrane Ratka Mladića da svjedočim u tom procesu i naravno da mi to nisu oprostili pa sam dobio neke sankcije od Amerike. Nisu rekli direktno da su sankcije zbog toga, već su mi kao nešto našli, ali to je njihov problem nije moj“

U najboljem maniru Aleksandra Vučića Milorad Dodik postade jedina žrtva.

Više to nisu ni Bošnjaci, ni Hrvati iz Republike Srpske, čak ni vojnik Mladić, Republika Srpska,  već upravo on, Milorad Dodik. Njega su Amerikanci kaznili zbog svjedočenja u Hagu samo ne smiju da priznaju.

O toj banalizaciji vam ja govorim.

Komentariši